Bilo je 9 sati, Ana, Mirna, Iva i ja smo se našle u Porinu, ne bi li isprintale zanimljive upitnike za djecu, u režiji naše Ane,  kako bi im izlet bio edukativan i sadržajan, dok je Mihael pravio društvo djeci, na klupicama ispred Porina.Makar je dogovor s djecom bio u 10, nekolicina njih je uzbuđeno čekala ispred Porina. Izgledali su kao da su rođeni spremni. Kada krećemo? Bilo je najčešće i najvažnije pitanje toga jutra, a nestrpljivost glavna značajka. Na njihovu sreću, Vakula je najavio kišno vrijeme za popodne, pa nam je u cilju bilo krenuti što ranije.

Lagano se stvarala graja i atmosfera velikog uzbuđenja. Počele smo s prebrojavanjem djece i suglasnostima za svakog od njih. Imati papir je bilo važno pribaviti, klinci su to pretvorili u misiju čitav tjedan pred izlet u ZOO, pitajte Ivu Raguž. Gdje je moj papir? Upitao je Belal, svaki put kada bi nas vidio. Pametni malac je znao da bez„papira“, čitaj roditeljske suglasnosti, ne može nigdje ići.

Malo prije 10 smo se skupili, samo je mala zvijezda Mehdi falio. Ubrzo je dotrčao Amir Ali, pokušavajući pomoći. Dogovorili smo se da će on otići po prijatelja, ali se prije toga par puta morao uvjeriti da nećemo otići bez njega. Kao da bi to ikad učinili. Slatko je bilo vidjeti koliko im je to važno i tek u takvim prilikama si volonter osvijesti da stvarno nešto lijepo čini za tu djecu.Prije polaska smo ustanovili pravila, poredali se u kolonu po dvoje djece i bili smo spremni. Negdje u Zapruđu nam se pridružila naša volonterka Ivona, jer šećer dolazi na kraju.

Djeca su uzurpirala tramvaj i mogu reći bila glavne zvijezde. Bilo je tu i slatkih bakica koje su ih dobrodušno ispitivale o njihovom danu, uz nježne komentare, primjerice kako si lijep ili dobar. Bilo je tu i trenutaka ponosa za „tete“ kada je Art upitao stariju gospođu bi li sjela, ili kada bi nam Ali pokazivao put kroz ZOO, a maleni Alireza, Muhamed i Selin kao da su bili svjesni svoje mladosti i našeg pribojavanja što ih vodimo kao najmlađe da su nam maksimalno olakšali sa svojom poslušnošću.

Kada smo došli pred ZOO ulaznice su nas čekale, kao po dogovoru. Velika hvala ZOO!Glavne ZOO zvijezde bili su majmuni i lavovi, medvjed i sve vrste zmija! Što deblja i ružnija za djecu bolja! Osim za djevojčice, koje su bile u manjini pa su morale čekati da se dječaci dobro nagledaju ružnih i opasnih stvorova.

Na kraju, izmoreni od sparine, odgovornosti, puta i razgledavanja uputili smo se u park Maksimir, gdje su se djeca igrala i družila, dok smo mi pripremale finu zakusku. Pizzu i kolače. Gdje ćeš bolje!

Bio je to predivan dan, koji će nam svima, vjerujem, ostati u lijepom sjećanju!

                                                                                       Iva Ivanković, volonterka JRS-a