JRS – Isusovačka služba za izbjeglice

Okrugli stol “Spajanje obitelji – izazovi u praksi”

JRS – Isusovačka služba za izbjeglice održala je 14. rujna 2018. godine u multimedijalnom institutu MaMa (Preradovićeva 18)okrugli stol na temu spajanja obitelji osoba koje su dobile međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskog, na kojemu je predstavila dosadašnju uspješnu praksu svoje organizacije u procesu spajanja izbjegličkih obitelji, ali i sve izazove s kojima se susreće na tom putu. Pritom je još jednom naglašena važnost ove do sada slabo spominjane teme, koja je često vrlo važan korak u integraciji izbjeglica i njihovih obitelji.

Okrugli stol  “Spajanje obitelji – izazovi u praksi” okupio je stručnu i zainteresiranu javnost i predstavnike medija te poslužio kao izuzetna prilika za još jedno približavanje teme spajanja obitelji svim dionicima koje tema dotiče, kako bi se otvorio prostor za iznalaženje rješenja za izazove i prepreke s kojima se u praksi susrećemo. Također, kao još jedna prilika za senzibilizaciju javnosti za potrebe i prava izbjegličkih obitelji kojima je Hrvatska postala novi dom, gdje se nadaju graditi novi život u sigurnosti i miru. Na njihovom putu integracije potrebna im je pomoć i podrška, te prvenstveno otvorenost društva i prihvaćanje.

Kada osoba dobije međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, može pokrenuti postupak spajanja obitelji. Najčešće se radi o najužim članovima obitelji, supružnicima i djeci, koji iz određenih razloga (najčešće se radi o zdravstvenim ili proceduralnim komplikacijama, prevelikom sigurnosnom i životnom riziku putovanja) do tog trenutka nisu bili u stanju pratiti putovanje.

Tijekom 2018. godine JRS je asistirao u 7 postupaka spajanja obitelji (većinom iz Iraka i Sirije), dok ih je 5 upravo u tijeku. Na ovaj je način samo u ovoj godini roditelju na sigurnom odredištu pridruženo desetero maloljetne djece, uz, najčešće, njihove majke.

Nakon uvodne riječi savjetnice za zagovaranje i komunikaciju JRS-a Kristine Samardžić, pojašnjenje pravnog okvira postupka spajanja obitelji prisutnima je pojasnila Tatjana Holjevac iz Hrvatskog pravnog centra.

Objasnila je kako je spajanje obitelji pravo koje imaju članovi obitelji osobe kojoj je odobrena međunarodna zaštita u Hrvatskoj, dakle, bračni ili izvanbračni partner prema propisima RH,maloljetna djeca, punoljetna nevjenčana djeca ukoliko se zbog zdravstvenog stanja ne mogu brinuti za svoje potrebe, roditelji i srodnik prvog stupnja ukoliko je živio u zajedničkom kućanstvu i ovisan je o osobi s kojom traži spajanje. Obiteljski odnos pritom se mora dokazati službenim dokumentima, moguće i na temelju drugih dokazivih okolnosti ukoliko tražena dokumentacija nije dostupna, što je čest slučaj u zemljama pogođenim ratnim i humanitarnim stradanjima. Sve to moguće je, naglasila je Holjevac, samo ukoliko se ne sumnja da su osobe prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Maloljetno dijete u postupku slijedi pravni položaj zakonskog zastupnika, dok ostali članovi obitelji, uključujući supružnika,boravak reguliraju sukladno Zakonu o strancima te mogu dobiti privremeni boravak. Postupak spajanja obitelji sastoji se od dvije faze – prva je podnošenje zahtjeva za odobravanje privremenog boravka, dok druga znači odobravanje vize. Holjevac je spomenula brojne probleme s kojima se obitelji na tom putu susreću, kao što su obavezno prevođenje dokumenata na hrvatski jezik (što je nužno za pokretanje postupka) u zemljama podrijetla u kojima ne postoje sudski tumači za hrvatski jezik, pribavljanje valjane putne isprave u ratom zahvaćenim zemljama, prikupljanje dokaza o srodstvu i sl. Posebno problematičan je i pristup nadležnoj ambasadi koja zaprima i potvrđuje dokumentaciju isključivo osobnim dolaskom osoba (radi uzimanja biometrijskih podataka), pitanje viza, međunarodnih odnosa i nedostatka financijskih sredstava, dok posebnu problematiku u postupku spajanja obitelji osjete maloljetnici bez pratnje kojima je pristup postupku znatno otežan.

Predstavnica Ministarstva unutarnjih poslova Ana Šutalo govorila je o ulozi MUP-a u priznavanju prava na spajanje obitelji s osobama s odobrenom međunarodnom zaštitom.  Pritom jeistaknula veliku pomoć Isusovačke službe za izbjeglice, bez koje bi, kako je izjavila, sve puno duže trajalo i često ne bi urodilo uspjehom. Istaknula je i česti birokratski problem s kojim se osobe koje su u RH došle postupkom spajanja obitelji susreću – naime, na njihovoj dozvoli privremenog boravka nigdje ne stoji da je osoba došlau zemlju postupkom spajanja obitelji što im otežava ostvarivanje prava koja, sukladno svom statusu, imaju. Izjavila je i kako, od 2009. kada je u RH učinjeno prvo, trend spajanja obitelji raste.

Osoba s najviše iskustva i rada na postupku spajanja obitelji, kulturalni medijator i prevoditelj za arapski jezik u JRS-u, Mazen Al Ahmed,okupljenima je pojasnio brojne poteškoće i kompleksnost te često dugotrajnost postupka spajanja obitelji.

Mazen Al Ahmed je desna ruka, komunikator i posrednik osobama koje traže spajanje obitelji te ih vozi kroz cijeli postupak. Prikuplja sve podatke, asistira i prevodi, objašnjava, olakšava prikupljanje dokumentacije, rezervira avionske karte, brine o vremenskoj razlici, posreduje između osoba i institucija, što često znači raspoloživost 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. Mazen Al Ahmed je također istaknuo veliku problematiku jezične barijere i nepostojanja sudskih tumača za hrvatski jezik u brojnim zemljama, te nemogućnost pristupa nadležnim ambasadama, što usporava i multiplicira postupak.

Primjerice, tek Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Egiptu nadležno je za cijelo područje s kojega najčešće dolaze obitelji u RH preko procesa spajanja obitelji (Bahrein, Etiopiju, Jemen, Jordan, Libanon, Siriju, Sudan, UAE i Saudijsku Arabiju,  Eritreju, Irak i Palestinsku Samoupravu), te je mnogim osobama dolazak u Kairo nemoguć ili vrlo otežan i rizičan. Stoga se ponekad kao kontakt osoba za skupljanje zahtjeva konzultira počasni konzul u Libanonu, no i do tamo je nekim osobama vrlo teško, iz političkih, birokratskih i financijskih razloga, doći. Ponekad, dakle, osobe ni na koji legalan način ne mogu pristupiti niti jednom konzularnom pristupništvu RH kako bi pokrenula postupak.

 

Uz veliku zahvalnost Mazenu Al Ahmedu i Isusovačkoj službi za izbjeglice, svoj put spajanja obitelji na okruglom je stolu opisala i jedna izbjeglička obitelj iz Sirije. Nakon što je otac u Hrvatskoj dobio međunarodnu zaštitu, pokrenuo je, uz Mazenovu asistenciju, postupak spajanja sa suprugom i dvoje maloljetne djece.

Otac je to iskustvo opisao kao vrlo traumatično i stresno, prepuno neizvjesnosti, straha, životne ugroženosti u Siriji, proceduralnih grešaka, policijskog sata u Turskoj, nemogućnosti slobodnog kretanja supruge i djece i brojnih drugih otegotnih okolnosti, koje bez asistencije ne bi uspjeli prevladati. Postupak je na kraju okončan nakon dugih deset mjeseci, u Hrvatsku su, nakon trogodišnje razdvojenosti od oca, stigli dječak i djevojčica s majkom, uče hrvatski jezik u Centru za integraciju izbjeglica SOL Isusovačke službe za izbjeglice i uskoro kreću u školu.

Brat i sestra od 12 i 9 godina zaključili su raspravu o spajanju obitelji onako kako se svi zajedno nadamo da će njihov život u Hrvatskoj izgledati – uz gitaru i pjesmu, djelujući ipak nešto ozbiljnije i svjesniji vlastite životne situacije od svojih vršnjaka. No uz roditelje kojima je Hrvatska sada novi dom, gdje žele učiti i raditi, pružiti svojoj djeci odrastanje i miru i sigurnosti.

JRS nastavlja svoj rad dalje i na ovom području, prateći, služeći i zagovarajući izbjeglice i sve prisilno raseljene osobe. I njihove obitelji.