Misija i vizija

Zalažemo se za dostojanstvenu i pravednu zakonodavnu praksu na europskoj razini kako bi se prisilno raseljenim osobama osigurala zaštita i mogućnost uključenja u naše društvo.

Misija Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) je pratiti, služiti i zagovarati prava izbjeglica i drugih prisilno raseljenih osoba. Kao međunarodna katolička organizacija koju je utemeljila Družba Isusova, nastala je i djeluje na temelju ignacijevske duhovnosti. JRS je vođen primjerom Isusa, njegovim suosjećanjem i ljubavlju prema siromašnima i odbačenima.

Godine 1980., duboko potresen nedaćama tisuća ”ljudi iz čamaca” tijekom bijega iz ratom razorenog Vijetnama, p. Pedro Arrupe SJ, tadašnji vrhovni poglavar Družbe Isusove, osjetio je snažnu želju za djelovanjem. Pozvao je Isusovce da ”pokušaju pridonijeti olakšavanju postojeće tragične situacije”. Osnivanje JRS-a bio je isusovački globalni odgovor u cilju rješavanja izbjegličke krize u Aziji.

P. Arrupe i Sveti Ignacije, osnivač isusovaca, i danas nas podsjećaju da na svijet gledamo na duboko duhovan način. Vidimo ljude kao “različite u odijevanju i ponašanju: neki su bijeli, neki crni, jedni su u miru, drugi u ratu, jedni plaču dok se drugi smiju, jedni su zdravi, druge je shrvala bolest, jedni se rađaju dok drugi umiru” (Sveti Ignacije, Duhovne vježbe).

Svjedoci smo zbližavanju svijeta putem veće mobilnosti i olakšane komunikacije. Međutim, iako se dobra i financije slobodno kreću na globalnom tržištu, isto ne vrijedi i za ljude. I dalje postoji mnoštvo rasnih, kulturoloških, vjerskih, političkih i ekonomskih podjela i granica; jaz između bogatih i siromašnih se neprestano povećava.

Zbog nepravednih društvenih struktura, četvrtina ukupnog čovječanstva živi na rubu siromaštva, boreći se za opstanak i očuvanje vlastitog dostojanstva. Sukobi nastaju kao rezultat ljudske pohlepe za posjedovanjem dijela neobnovljivih izvora. Živeći u državama na rubu propasti i usred raspadajućeg društva, ljudi nisu na sigurnom. Istovremeno, uništavanje okoliša i klimatske promjene najavljuju nove neprilike.

Izuzeti od sudjelovanja u raspodjeli dobiti od gospodarskog i tehnološkog razvoja, siromašni ljudi žrtve su ratova za neobnovljive izvore, klimatskih promjena i propadajućih država. Upravo oni su prisiljeni napustiti vlastite domove. Više od 15 milijuna ljudi ima status izbjeglica, a preko 25 milijuna ljudi raseljeno je unutar granica vlastitih država. Najveći broj progona zabilježen je u Africi, na Bliskom istoku i u središnjoj Aziji. Čak 70% od ukupnog broja prisilno raseljenih čine osobe islamske vjeroispovijesti i kulture.

Polovica svjetskih izbjeglica ‘nevidljiva je’ u urbanim područjima. Izbjeglice i tražitelji azila suočeni su sa sve većim zidovima i zabranama pristupa Europi i drugim bogatijim dijelovima svijeta. Uskraćeno im je pravo na zaštitu u okruženju u kojemu neprijateljstvo prema migrantima i izbjeglicama sve više raste. Njihovo beznađe prijetnja je budućnosti našeg svijeta.

Mi – isusovci, laici i vjernici u suradnji s Isusovačkom službom za izbjeglice – potreseni smo zbog progona ljudi. U zadnjih 35 godina, Isusovačka služba za izbjeglice bila je uz prognanike; pratili smo ih, ponizno im služili te zagovarali za pravdu i njihovo pravo na zaštitu.

Iako svjesni da budućnost donosi nove izazove, naša vjera i duhovne vrijednosti pružaju nam snagu za nastavak borbe. Kao međunarodna katolička organizacija i služba nastala djelovanjem Isusovaca, vođeni smo primjerom Isusa, njegovim suosjećanjem i ljubavi prema siromašnima. S obzirom na ozbiljnost i broj izazova s kojima se susreće, Isusovačka služba za izbjeglice mora djelovati kao snažnija i ujedinjenija međunarodna organizacija.

U narednim godinama namjeravamo nastaviti s pomaganjem izbjeglicama prisiljenim na život na rubu egzistencije. Nastojat ćemo prevladati zemljopisne, rasne, kulturne i vjerske granice i podjele. Djelovat ćemo sa suosjećanjem i ljubavlju koja nam omogućuje povezati se s ljudima svih rasa, kultura i religija na otvoren način pun poštovanja. Iako će naše djelovanje biti materijalno, bit će ujedno i duhovnog karaktera te promicati nadu i pomirenje.

Vjerujemo da obrazovanje, zajedničko učenje i dijeljenje znanja pobuđuju u ljudima nadu u bolje sutra. Sanjamo o svijetu u kojem ne postoje granice, podjele i progon ljudi iz njihovih domova, svijet u kojem se ljudi mogu slobodno i sigurno kretati – svijet u kojem svi imaju pravo na gostoprimstvo.