Pratiti

Naša prisutnost jasna je poruka kako smo kao slobodni ljudi spremni dobrovoljno, i puni vjere, pratiti one kojima je sloboda oduzeta i koji ne mogu birati što dalje sa svojim životima. Upravo ta prisutnost je utjeha i način pobuđivanja nade u njihovo bolje sutra.

Kamen temeljac Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) je pokazati ljudskost i pomoći prisilno raseljenim osobama. Svjesni smo da sve subvencije svijeta nikad neće moći zamijeniti toplinu ljudske prisutnosti koja se doživi kada osjetimo da čovjek osobno pomogne čovjeku. JRS prepoznaje važnost ljudskog dostojanstva raseljenih osoba upravo kroz pratnju koju im pruža.

Taj izravan i osobni pristup svakom čovjeku te suradnja osnažuje, kako izbjeglice i migrante tako i osoblje JRS-a, pružajući im pratnju u teškim trenucima, dok prolaze kroz izbjegličke kampove, bježe iz svojih domova u ratnim zonama ili žive u prihvatnim centrima za strance (Detention center), osoblje JRS-a razumije na koji se način najbolje zauzeti za njih.

“Naš bliski i izravni kontakt s ljudima, naša prisutnost među njima pomaže nam da razumijemo koje su njihove stvarne potrebe”, kazao je Bernard Arputhasamy SJ, bivši ravnatelj JRS-a za azijsko-pacifičku regiju.

Pratiti znači biti nečiji prijatelj. Mi smo Isusovi prijatelji i pratitelji, i zato želimo biti pratitelji onih s čijim imenom bi i on želio biti povezivan, sa siromašnima i protjeranima. Naše djelovanje je vrlo praktično i učinkovito. Nerijetko, pratnja je način pružanja zaštite i “internacionaliziranje” situacije u kojoj se neki od naših “štićenika” nalaze. Prisutnost međunarodnog tima vrlo često može spriječiti napade na izbjeglice i migrante. Čak i više od toga, naša prisutnost jasna je poruka kako smo kao slobodni ljudi spremni dobrovoljno, i puni vjere, pratiti one kojima je sloboda oduzeta i koji ne mogu birati što dalje sa svojim životima. Upravo ta prisutnost je utjeha i način pobuđivanja nade u njihovo bolje sutra.

Naša pratnja samo je potvrda da je Bog prisutan u svakom segmentu ljudske povijesti, pa čak i u onim najtragičnijim trenutcima. Želimo im omogućiti da iskuse Njegovu prisutnost, i znaju da ih nije napustio. Kao pastoralni radnici fokusirani smo na boljitak, nismo opterećeni političkim interesima, religioznim i etničkim podjelama, bilo među ljudima kojima pomažemo ili među ustanovama i vladama koje odlučuju o njihovoj sudbini.

Kao članovi JRS-a međunarodno smo prepoznati po našoj povezanosti s ljudima kojima pomažemo: u prihvatilištima i prihvatnim centrima, u izbjegličkim kampovima, ratnim zonama, poslijeratnim okolnostima…

Biti uz potrebite bit je JRS-a. To je trajni ideal, kako osobno, tako i pastoralno, a najbolje su ga definirali prvaci JRS-a još 1985. godine: “JRS doista donosi posebnu dimenziju svome poslu… pokušavamo naglasiti koliko je važnije biti prisutan uz nekoga nego činiti nešto za njega. Želimo da naša prisutnost među izbjeglicama bude prisutnost dijeljenja, pratnje i kretanja u istom pravcu.”